a-m-d---n

Detaljnije o grupnoj psihoterapiji

ANALITIČKA PSIHOTERAPIJSKA GRUPA

…ili grupna analiza psihoterapijska je metoda izrasla iz psihoanalize. Njezin je osnivač britanski psihoanalitičar i psihijatar S.H.Foulkes (1898. – 1976.). Budući da je potekla od psihoanalize, razvila je teorijske i praktične (terapijske) koncepcije bliske psihoanalizi, ali i drugim spoznajama, ponajprije spoznajama iz psihologije i sociologije.

Zašto grupna psihoterapija?

Grupa je kao terapijski medij na stanovit način paradoksalna stvar, jer su psihičke teškoće intiman problem svake osobe. S druge strane, rođeni smo iz odnosa s drugima, a probleme koje imamo generirali su se u grupama u kojima smo bili ili još jesmo njezini članovi. Pritom ponajprije mislim na primarnu obitelj, ali i na druge grupe u kojima čovjek živi: na radnu grupu, grupu vršnjaka, grupu sportaša u klubu i dr.

Zato grupna analitička psihoterapija ima široko indikacijsko područje.

Malo o mojoj psihoterapijskoj grupi koju vodim

Specifičnosti ove grupe proizlaze iz okvira u kojemu se psihoterapija odvija. Moja mala analitička psihoterapijska grupa ima najviše 10 članova. Odnosi kakve je član grupe ostvarivao u dosadašnjem razvoju, i to sa svim svojim složenostima, teškoćama ili ljepotama, odrazit će se i u ovoj terapijskoj grupi.

Stoga se problemi/simptomi svake osobe/člana grupe, sagledavaju  i rješavaju u okviru u kojemu su izvorno stvoreni – unutar grupe. 

Cilj ove male grupe je stimuliranje razvoja ličnosti i odrastanje svakog njezinog člana. Osim toga, u grupi svaki član ima iznimnu priliku prepoznati sebe ili dio sebe u ponašanju drugog člana grupe, pa grupna situacija postaje mnogo bliža stvarnom životu. Štoviše, moje je iskustvo da sve ono što se dogodi u terapijskoj grupi, na stanovit se način reflektira odmah u životu osobe. Također, još je jedan segment u psihoterapijskom radu grupe važan: u  grupi su individualno i socijalno u stalnoj interakciji, u ravnoteži koja zajedno donosi terapijski napredak.

Grupa se održava jednom tjedno u predvečernjim satima, u mojoj privatnoj psihoterapijskoj praksi u Zagrebu, a jedna seansa traje 90 minuta.

Prije ulaska u psihoterapijsku grupu, obvezan je inicijalni intervju.

Informacije i prijave: aleksandra.mindoljevic@gmail.com 




Detaljnije o generacijskoj radionici

GENERACIJSKA RADIONICA

Svaka obitelj razvija svoje ograničene oblike interakcija i svoju dinamiku. Emocionalni su odnosi između roditelja i odrasle djece kompleksni. U nekim obiteljima postoje sklad i razumijevanje, a u nekima prevladava disfunkcionalnost, svađe i konflikti, međusobne optužbe i osjećaj gorčine.

Kad na taj način zakaže odnos između roditelja i odrasle djece, kad se čini da je svaka pozitivna promjena nemoguća zbog krutosti starih obiteljskih pravila, sprečava ih u skladnom razvoju i među njima izaziva poremećaj i krizu. 

Međutim, iz svake obiteljske svađe javlja se želja za popravljanjem stvari. Tada je nužno pokušati izgraditi most između roditelja i odraslog djeteta, postići međusobno empatijsko razumijevanje i ojačati kapacitet za prihvaćanjem drugoga što i jest svrha ove generacijske radionice.

Tko se može prijaviti?

Za prisustvovanje na generacijskoj radionici, i roditelj i odraslo (punoljetno) dijete, prethodno se međusobno trebaju dogovoriti s kim bi željeli doći, budući da na radionicu odraslo dijete dolazi samo s jednim roditeljem kojeg je odabralo (s majkom ili s ocem), odnosno roditelj dolazi samo s jednim (odabranim) odraslim djetetom.

Odluka o dolasku na radionicu treba biti donesena slobodno i bez pritisaka s obje strane. Dolazak na generacijsku radionicu podrazumijeva i dobru unutrašnju motiviranost roditelja i djece kao i spremnost prepoznavanja potreba onog drugog.

Kako izgleda generacijska radionica?

Ovaj iskustveni psihoterapijski alat traje sat i pol i može se, ovisno o emocionalnim potrebama para, održati jedanput ili više puta, u razmacima od dva do četiri tjedna.

Ova praktična radionica paru roditelj-odraslo dijete nudi novi model obiteljskog funkcioniranja. Riječ je o iskustvenom modelu sastavljenom od niza poticajnih vježbi dijalogiziranja, koje osjećajno zaokuplja generacijski par. U tom se dijalogiziranju bude važna i obiteljska i pojedinačna pitanja, usvajaju se nove vještine razgovaranja te se uspješnije nego dosad dijeli zajednički emocionalni prostor. Prostor koji nije idealan, osim u fantaziji.

Zašto bi bilo dobro prijaviti se na generacijsku radionicu?

Bez obzira na istaknute naraštajne razlike, generacijski će par naučiti kako otvorenije međusobno razgovarati, bez kritiziranja, optuživanja, kako stvarno slušati jedno drugoga, razumjeti zbog čega ulaze u međusobne sukobe, kako ih mogu iskoristiti za jačanje vlastite autonomije te uvidjeti koji je potencijal njihovog emocionalnog odnosa.

Stoga, pozivam sve majke ili očeve, adoptivne roditelje i njihovu odraslu djecu (iznad 18) da se jave na generacijsku radionicu koju organiziram i vodim u svojoj privatnoj psihoterapijskoj praksi u Zagrebu. 

Informacije i prijave: aleksandra.mindoljevic@gmail.com

©Sabine & Roland Bösel, www.boesels.at, adaptirali Claudia Luciak Donsberger & Mikael Luciak


Radno i nastavno iskustvo:

1995. – 1996.

Stručna suradnica – psiholog u Prvoj osnovnoj školi Dugave u Zagrebu.

1997. – 2006.

Psiholog u Klinici za psihološku medicinu KBC Zagreb i asistentica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (sudjelovala u dodiplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu iz jednosemestralnog kolegija «Psihološka medicina» te u poslijediplomskoj nastavi  (područje psihoterapije i psihotraume).

2007. – 2009.

Stručna suradnica – psiholog u Osnovnoj školi “Antuna Branka Šimića” u Zagrebu.

2009. – 2016.

Sveučilišni nastavnik na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Katedri za psihologiju i Odsjeku za obrazovne studije. Predavala je kolegije “Razvojna psihologija” i “Psihodrama i psihološka dobrobit djece”, a studentima Prirodoslovnomatematičkog fakulteta i Kineziološkog fakulteta u Zagrebu  kolegij “Komunikacija u odgoju i obrazovanju”; nositeljica  izbornog kolegija “Teorija i tehnika psihodrame” za studente glume i lutkarstva na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku (2010. – 2012.).

Od 2016.

 Sveučilišni nastavnik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Radovi u međunarodno indeksiranim časopisima:

Mindoljević Drakulić, A. (2022). Projective identification – a contemporary introduction. Psihoterapija, Vol 36, No 1-2, 216-223.

Mindoljević Drakulić, A., Radman, V. (2020). Crisis psychodrama in the era of COVID-19. Psychiatria Danubina, Vol 32 No 1., 22-24.

Marčinko, D., Jakovljević, M., Jakšić, N., Bjedov, S., Mindoljević Drakulić, A. (2020). The importance of psychodynamic approach during COVID-19 pandemic. Psychiatria Danubina, Vol 32, No 1., 14-20.

Modić Stanke, K., Ružić, V., Mindoljević Drakulić, A. (2019). A way to more effective education: Prospective teachers’ interest in service-learning. Management: Journal of Contemporary Management Issues, Vol 24 No 1., 121—136

Mindoljević Drakulić, A. , Keleuva S. (2016). Psihološki aspekti iskustva kliničke smrti. Socijalna psihijatrija, 44 (3), 208 – 218.

Mindoljević Drakulić, A.  (2014). A psychoanalytic approach to education and raising school children of divorced parents. Croatian Journal of Education, 16 (2), 79 – 92.

Mindoljević Drakulić, A. , Petričević E. (2014). Dijete koje odbija školu – kako možemo pomoći? (str. 195 – 203). U I. Prskalo, A. J. Lozančić, Z. Braičić (Ur.), Suvremeni izazovi teorije i prakse odgoja i obrazovanja. Zbornik radova međunarodnog znanstveno-stručnog simpozija 14. Dani Mate Demarina. Zagreb:  Učiteljski fakultet.

Mindoljević Drakulić, A. (2014). Critical reflections for understanding the complexity of psychodramatic theory. Psychiatria Danubina, 26 (1), 12 – 19.

Mindoljević Drakulić, A. (2012). A phenomenological perspective on subjective well-being: from myth to science. Psychiatria Danubina, 24 (1), 31 – 37.

Mindoljević Drakulić, A. (2011). Terapijske interpretacije u psihodrami s adolescentima u školskom okruženju. Napredak, 152 (1), 121 – 132.

Mindoljević Drakulić, A. (2011). Clinical and no clinical setting specificities in first session short-term psychotherapy psychodrama group. Collegium Antropologicum, 35 (1), 173 – 179.

Mindoljević Drakulić, A. (2010). Resistance in the first session of psychodrama psychotherapy group with adults. Psychiatria Danubina, 22 (2), 261-265.

Mindoljević, A. (2001). Narcizam i mediji/Narcissism and the media. Motovun Herald of the International Summer School of Health Promotion “Media and health”,Motovun,  20, 12 – 19.

Mindoljević, A., Gruden, V., Vukušić, H. (1998). Psychometric characteristics of the readjustment problems questionnaire. Psychiatria Danubina, 10 (2), 127.

Autorske knjige:

Živjeti sa zloćudnom bolešću – kreativni kurikul za roditelje, učenike i nastavnike.

Školska fobija

Majka, žena i majčinstvo

Suicid: fenomenologija i psihodinamika

Mali rječnik psihodrame

Iz medija

01.listopada 2021. – Mreža TV, Tv – emisija – “One nastupaju”, urednica i voditeljica: Mladenka Šarić

17. ožujka 2017. -Magazin Express – Grupe na internetu su poput društva bez roditelja, a to je nekad jezivo – (razgovarao: Željko Ivanković)

16. rujna 2016. – HRT, radijska emisija “Tema dana”, (novinarka: Afrodita Bibić Bilopavlović, gošća: Aleksandra Mindoljević Drakulić)

11. rujna 2016. – Slobodna Dalmacija – “Roditelji, jeste li čuli ovu rečenicu neposredno pred odlazak u školu: mama, ne mogu na nastavu, jako me boli trbuh!“ (tekst: Damir Pilić)

Big boys don't cry (2022)

30.12.2022.

Prema istinitim događajima ovaj igrani film prikazuje život Paula Connollyja koji je kao novorođenče ostavljen u kutiji na cesti. S 8 godina dolazi u St.Leonards children’s home, naizgled idiličan dom za djecu smješten u Essexu u Engleskoj. Već od druge noći provedene u domu shvaća da njegovi odgajatelji svaku noć uzimaju po jedno dijete, odvode ga u drugu prostoriju te ga seksualno zlostavljaju. 

Pročitaj više

Paul je u domu proveo 12 godina. Zbog svojeg drskog ponašanja i svoje intuitivnosti preživio je, što njegovim prijateljima iz sobe (bilo ih je 8) nije uspjelo. Njih šestero počinilo je suicid u ranoj odrasloj dobi. Ovo je film o Paulu i njegovim umrlim prijateljima, o Paulovim sadašnjim i prošlim strategijama preživljavanja i emocionalnom holokaustu koji će  ga pratiti čitav život. 

Iako se u znatnoj mjeri uspio rehabilitirati (oženio se, dobio dvojicu sinova, tužio dom i u dugotrajnoj nagodbi dobio 16000 funti, postao poznati fitnes trener i majstor reikija)  on i danas ide na terapiju kako bi nadvladao urotu šutnje o svojim najbolnijim sjećanjima, što je desetljećima, sustavno bilo prisutno u većini britanskih domova za djecu. 

Zato ovaj film ima golemu važnost u rasvjetljavanju najtežih formi zlostavljanja djece, u razotkrivanju, imenovanju i proradi svih traumatskih iskustava koje je Paul proživio te imenovanju svih  koji su u pedofilskom lancu St. Leonards doma za djecu dobili zaslužene zatvorske kazne.