Blog
O naslovnici moje knjige „Suicid: fenomenologija i psihodinamika“
02.02.2023.
Kada sam pred početak nove akademske godine pozvala kolege na prezentaciju svoje knjige „Suicid: fenomenologija i psihodinamika“, između ostalih, stigla mi je i ova elektronička poruka: „Hvala ti. Nastojat ću doći, ali naslov i naslovnica su uznemirujući…“
Pročitaj više
Učinilo mi se da je upravo tom porukom pogođena bit stvari.
Postavila sam pitanje: kakav dojam ostavljaju ovaj naslov i naslovnica? Može li fotografija otisnuta na pozivnici za predstavljanje knjige zaustaviti osobu u nakani da dođe na promociju?
Činilo se da može, jer su kasnije, na veoma sličan način reagirali i drugi koji su bili pozvani na predstavljanje.
Fotografija umjetničke instalacije Antonyja Gormleya proizvela je toliku snagu i dala odlučujući pečat uvjerljivosti i autentičnosti rukopisa. Ako jest tako, to i nije čudno budući da živimo u svijetu u kojemu vlada carstvo vizualnih reprezentacija…
Bio je to doista buran početak života sveučilišnog priručnika. No, kao artefakt kulture, ta se knjiga ne bavi samo fenomenom suicida, nego je u izlozima knjižara ponajprije izložena pogledima. U čemu je (magijska) snaga te naslovnice? Možda u uspješnoj sugestiji prema autodestrukciji?
Zastrašujuća ideja ove slike raskrinkava naše slabosti i izgleda nam prilično neprijateljski. Kao otvorena grobnica približava nas mislima o neizbježnosti smrti. A kao takva, ova slika koliko god bila nepomična, opisuje nadolazeću katastrofu i time kao da može navesti i na sudioništvo u suicidu.
Magijski gledano ideja ove Gormleyeve slike jest ideja zla što se ponavlja od antičkih mitova do bezbrojnih primjera u današnjem suvremenom društvu. Sjetimo li se antičkog Narcisa, sudbonosno ga je sjedinjavanje s njegovim odrazom doista ubilo. I tako nas i ova fotografija na naslovnici promatra, sve dok ne postigne opasnu identifikaciju sa svojim promatračem.
Ipak, uvjerenja sam da ova slika ne nudi tako strašan izbor. Ona samo izravno konfrontira, osvjetljava, upravlja i obuzdava naš instinkt smrti. Podsjeća nas, da nas (ne)namjerno izdvajanje iz grupe ili iz dijade čini fragilnijima, da svijet u kojemu smo se lišili svih živih bića oko nas može biti opasno mjesto, posebice ako se kojim slučajem nađemo s one strane principa ugode, sami na vrhu nebodera.
I zato, iako nam Gormleyeva slika prebrzo promiče pred očima, jer nam je tako lakše, ipak ima smisla usporiti, zastati u vremenu i početi govoriti o tim naoko nevidljivim i nedohvatnim stvarima oko nas: suicidu ili mislima i pokušajima suicida. Bude li jednog dana stvarno tako, možda ćemo ovu naslovnicu konačno prestati gledati na način kao da se s njom tajno susrećemo da nitko ne zna i s toliko voajerističke žudnje. Ah, ta mračna makabrična motivacija…
„Kriegerin“ (2011.)
01.02.2023.
Ovaj film prikazuje opskurnu svakodnevicu mladih neonacista s istoka Njemačke. Njihovu psihologiju malograđanštine i svima dobro poznatu ideologiju nacionalsocijalizma. To je „Kriegerin“ (Ratnice ili kako je kod nas preveden kao Borbene djevojke) – njemački igrani film mlađeg redatelja Davida Wnendta snimljen godine 2011.
Pročitaj više
Riječ je o dvjema mladim djevojkama (Marisi (19) i Svenji (15)), „ratnicama“, koje, svaka zbog svojih privatnih razloga, ulaze u neonacistički klan. Nije lako ući u taj klan. No, one su revolucionarno raspoložene, a zapravo su u potrazi za smislom života, čega naravno nimalo nisu svjesne.
Film me donekle podsjetio i na učenje kontroverznog Freudovog sljedbenika i psihijatra Wilhelma Reicha. Psihologiju nacizma opisivao je slično kao i Wnendt u filmu: kao patološki čin destrukcije vezan prije svega za otpuštanje/zatomljavanje seksualnih i agresivnih impulsa.
Najzanimljiviji dio filma bio mi je gledati kako se Marisa i Svenja afirmiraju u svojoj grupi. Kako silno žele svoju neovisnost i potvrdu vlastite vrijednosti. Isprva na subverzivan i rigidan način, a na kraju filma slijedi izdajnička promjena: njihova polagana transformacija i sazrijevanje.
„The hater“ (2020.)
30.01.2023.
Mrzitelj je fenomenalan poljski triler iz 2020. U glavnoj ulozi vulnerabilnog i okrutnog Tomasza je Maciej Musialowski, koji radi u sofisticiranoj industriji odnosa s javnošću i svojom hladnokrvnom lucidnošću počinje polako upravljati drugima, uzrokujući sveopće nasilje.
Pročitaj više
Svoju osobnu bol pretvara u osvetu i iz fantazija o vlastitoj moći doista postaje strateg i manipulativni agresivac. Njegova lijepa vanjština i ugodan prvi dojam u dubljem zagledanju otkrivaju da je riječ o ljutitom i povrijeđenom mladom muškarcu, spremnom na razornu, prikrivenu agresiju i podmuklo vladanje drugima.
No, postoji i druga strana, Tomaszov bolan osjećaj otuđenosti, stalne uznemirenosti, izdvojenosti od ostalih, što on primjećuje i shvaća da s njim nešto nije u redu. Njegove krajnje devalvirajuće osobine pretvara u vrednote, oboružan racionalizacijom i drugim obranama.
Dahmer Monster: The Jeffrey Dahmer Story (2022)
28.12.2022.
Fantastičan igrani film sastavljen od 10 epizoda, što ne bih preporučila za gledanje mlađima od 18. Film govori o svijetu nastranog mladića Jeffa koji je kao shizotipni izopćenik uspio poživjeti do svoje 34. godine. Svoj je život završio u zatvoru gdje je iz osvete ubijen.
Pročitaj više
Riječ je o zahtjevnom i psihološki minuciozno napravljenom djelu koje na bolno autentičan i naturalistički način opisuje rani Jeffov razvoj, školsku dob i njegovo početno zanimanje za nekrofilno. A nekrofilija od svih nastranosti kod ljudi izaziva najviše tjeskobe i zgražanja.
Svaki pokušaj da se otvori svojim roditeljima i verbalizira svoje patološke fantazije o tome kako ga uzbuđuju unutarnji organi umrlog i trulež trupla, završile bi neuspjehom. Možda je ispunjavanjem svojih nekrofilnih potreba, Jeff nastojao sačuvati i obnoviti svoje „važne druge“ koji su ga čitav život napuštali.
Jeffrey Dahmer nedvojbeno je bio zaustavljen u svojem emocionalnom razvoju. Njegovi su roditelji bili beživotni, hladni, daleki, pedantno ukočeni i u odnosu prema životu destruktivni i posve nestimulativni. Taj svijet koji su mu nudili postao je njegov svijet smrti, gnjilosti i propadanja. Ako imate kapaciteta, obavezno pogledajte!
Big boys don't cry (2022)
30.12.2022.
Prema istinitim događajima ovaj igrani film prikazuje život Paula Connollyja koji je kao novorođenče ostavljen u kutiji na cesti. S 8 godina dolazi u St.Leonards children’s home, naizgled idiličan dom za djecu smješten u Essexu u Engleskoj. Već od druge noći provedene u domu shvaća da njegovi odgajatelji svaku noć uzimaju po jedno dijete, odvode ga u drugu prostoriju te ga seksualno zlostavljaju.
Pročitaj više
Paul je u domu proveo 12 godina. Zbog svojeg drskog ponašanja i svoje intuitivnosti preživio je, što njegovim prijateljima iz sobe (bilo ih je 8) nije uspjelo. Njih šestero počinilo je suicid u ranoj odrasloj dobi. Ovo je film o Paulu i njegovim umrlim prijateljima, o Paulovim sadašnjim i prošlim strategijama preživljavanja i emocionalnom holokaustu koji će ga pratiti čitav život.
Iako se u znatnoj mjeri uspio rehabilitirati (oženio se, dobio dvojicu sinova, tužio dom i u dugotrajnoj nagodbi dobio 16000 funti, postao poznati fitnes trener i majstor reikija) on i danas ide na terapiju kako bi nadvladao urotu šutnje o svojim najbolnijim sjećanjima, što je desetljećima, sustavno bilo prisutno u većini britanskih domova za djecu.
Zato ovaj film ima golemu važnost u rasvjetljavanju najtežih formi zlostavljanja djece, u razotkrivanju, imenovanju i proradi svih traumatskih iskustava koje je Paul proživio te imenovanju svih koji su u pedofilskom lancu St. Leonards doma za djecu dobili zaslužene zatvorske kazne.
Profesorica psihologije
Klinički psiholog i psihoterapeut.
KONTAKT
- Dr. sc. Aleksandra Mindoljević Drakulić, AMD Psihoterapija, Tomašićeva 3, 10000 Zagreb, Hrvatska
- Elektronička pošta: aleksandra.mindoljevic@gmail.com
